O autoru - prva samostalna izložba

Šta može ponuditi na prvoj samostalnoj izložbi mlad skulptor, koji je još uvek jednom nogom u prostoru Akademije? Ima li on dovoljno iskustva kojim ce odabrati i definisati ne samo tematsku osnovu vec i formalno-stilski obrazac kojim ce iskazati svoju kreativnost? Koliko je u njegovom radu dobok trag pedagoških pravila i normi koje mu nudi autoritet profesora?

Pitanja su samo na prvi pogled logicna bez ostatka, jer u kreativnom iskazu licnosti mladog autora veoma važno (možda i najvažnije) mesto zauzima darovitost i unutrašnje bogatstvo umetnika. I upravo u toj dilemu pocinje da se ocrtava licnost mladog skulptora (još uvek studenta) Predraga Kovacica. Znajuci ga od samih pocetaka njegove opredeljenosti za svet likovne umetnosti, osecamo da je on vec sada naslutio onaj složeni sistem vrednosti jednog jezika (likovnog) koji ima svoju istoriju (tradiciju) i svoju aktuelnost u sadašnjosti. Njegov profesor uvaženi i dokazani stvaralac Mladen Marinkov, skulptor ogromnog iskustva i ogromne poeticke linije, dao je našem mladom autoru dovoljno slobode da oseti vrednosti licnih otkrica, ali i dovoljno znanja da sadržaj kreativnog cina ne izneveri potencijale vrednosti medija. Marinkov je tipican predstavnik klasicne moderne koja još uvek racuna sa kontinuitetom najznacajnijih tradicionalnih vrednosti koje ne iskljucuju slobodu individualnih istraživanja.

To je smer koji sada pravi P.Kovacic. Materijal koji nudi za svoju prvu samostalnu izložbu složen je iz tri grupe eksponata: kamen (mermer), terakota i siporeks. Ono što je na prvi pogled vidiljivo to je cinjenica da Kovacic itekako oseca primarnu vrednost materijala koji nije samo sredstvo izraza vec i osnova samog likovnog jezika. Kameni blokovi, fino obradjeni, uglavnom vertikalnog usmerenja, apstraktno-acocijativnog oblika, razloženi su na nekoliko formalnih jedinica koje potvrdjuju celovitost svakog eksponata. Dekorativne trake, koje narušavaju geometrijsku strogost bloka, upotpunjavaju vizure i potvrdjuju inventivnost autora. Eksponati u terakoti, mišljeni i realizovani „mekše“ (ostvareni u cuvenoj radionici Tera u Kikindi) rezultat su sinteze mašte i elementarne prirode gline. Nasuprot njima, radovi u kamenu i siporeksu, zasnovani su i realizovani kao geometrijske forme slobodnog medijskog aranžmana.

Dodajemo na kraju da je ovaj prvi samostalni korak u tešku i neizvesnu skulptorsku profesiju Predraga Kovacica ohrabrujuci i da izložba to osecanje potvrdjuje.

Likovni kriticar

8.1.2010. Sreto Bošnjak